Kulturna baština

Crkve

U središtu grada svojom se arhitekturom ističe župna crkva Sv. Katarine izgrađena 1908.godine i koja je nedavno obilježila 100. godišnjicu svojega posvećenja.

Crkva Majke Božje od Ružarija, nazivana i Mala crikva, nalazi se u samom središtu Novalje i u današnjoj veličini sagrađena je u 17. st. na temeljima ranokršćanske bazilike, odnosno srednjovjekovne crkve. Iznad oltara nalazi se čudotvorna slika Majke Božje koja je proplakala u 16. stoljeću, a unutar crkve mogu se vidjeti ostaci podnog mozaika ranokršćanske bazilike iz 4. stoljeća.

Gradski muzej Novalja

Središnja kulturna ustanova Novalje, osim bogate etnografske zbirke te izložbi poznatih i manje poznatih hrvatskih umjetnika različitih izričaja, poznata je po tzv. Talijanovoj buži, odnosno antičkom podzemnom vodovodu, dugačkom oko 1,2 km, čiji se ulaz nalazi unutar muzeja, odakle se može vidjeti njegov početni dio (vodovod nije otvoren za posjetitelje).

O tisućljetnoj prošlosti i burnim vremenima kroz koje je prolazila Novalja svjedoče brojni arheološki nalazi i ostaci, među kojima se svojom jedinstvenošću ističe antički rimski vodovod iz 1. st. koji je jedini objekt takve vrste na hrvatskoj obali Jadrana. Poseban utjecaj imali su rimski osvajači kroz 1. st. pr. Kr. Tako je rimska kultura ostavila svoj trag za više stoljeća. Kroz 4. i 5. stoljeće u Novalji je postojala jaka kršćanska zajednica. Tu su podignute tri velebne bazilike. Po tome je ranokršćanska Novalja bila poznato hodočasničko središte antičkog svijeta. Brojni arheološki nalazi sačuvani su na raznim lokalitetima, a dio njih nalazi se u arheološkoj zbirci Stomorica pored župne crkve Sv. Katarine.

Od ostalih kulturnih ustanova spominjemo Galeriju “Era” u kojoj se već gotovo 3 desetljeća održavaju likovne izložbe renomiranih domaćih i inozemnih umjetnika.

Novaljska capsella reliquiarum – škrinja moći

-Ranokršćanska brončana škrinja koja predstavlja jedinstveni relikvijar u Hrvatskoj i jedna je od tek nekoliko takvih u svijetu. Pronađena je 1971.godine u kući Vladimira Vidasa prilikom renoviranja iste, te je o Škrinji moći najviše pisao Anđelko Badurina. Pretpostavlja se da škrinja datira iz 4. stoljeća te je obložena mjedenim pločama, dimenzija 27,5 X 18 x16,5 cm, koja sadrži 32 ulomka na kojima su ukucani prizori iz Novog i Starog Zavjeta, niz dvije divlje mačke, pet jelena, 7 stabala te vinova loza.

Novo što je otkriveno je prikaz Mojsija koji izbija vodu iz stijene, poziv Mojsijev, prikaz Noe u korablji, Danijela u lavljoj jami, te Abrahama koji žrtvuje Izaka. Prikazi iz novozavjetnih scena potječu iz Ivanova evanđelja, a predstavljaju umnažanje kruha ili čudo u Kani, uskrsnuće Lazarovo, prikaz Dobrog pastira, Marije Orans te ozdravljenje slijepca. Teme nisu razvrstane po biblijskoj kronologiji ali su vezane za kult mučenika te se pretpostavlja da datira iz sredine 4. stoljeća, u vremenu kada je kršćanstvo slobodno i u svom nastojanju, doba kada je kult mučenika veoma štovan. Po svemu sudeći ovaj primjerak je nastao na helenističkom Istoku prije 363 godine kada je Novalja razrušena potresom.

Ponovno rođenje novaljskog relikvijara obilježeno je povodom 186.rođendana Arheološkog muzeja Zadar 30.studenog 2018.g, pod nazivom „Otkrivanje tajni škrinje iz Novalje“ na kojem su prezentirane najnovije spoznaje o ovom novaljskom relikvijaru pri čemu je održana demonstracija izrade škrinje . Ova vrijedna umjetnina čuva se u Arheološkom muzeju Zadar te će biti jedna od novih suvenira kada se škrinja konstruira prema novim prijedlozima. Znastveni projekt odobren je od strane Ministarstva znanosti Odjel za povijest umjetnosti uz partnerstvo Sveučilišta iz Maribora i Arheološkog muzeja Zadar.

Crnkovićev dvor

Poznati hrvatski književnik i novinar Mladen Kušec je s obitelji u nekadašnjoj trgovini i brijačnici u Novalji izložio, na tavanu nađenu, opremu stare trgovine koja je tu radila sve do ratne 1943. Tako je nastao pravi mali muzej pod nazivom Crnkovićev dvor, u sklopu kojega se održavaju razne radionice i predstave.

Otkriće amfora

Otok Pag, uvala Vlaška Mala: Brodolom rimskog trgovačkog broda s teretom amfora, 1. stoljeće prije Krista.

Iako su već stari Grci na Jadran donijeli ostvarenu ideju amfore kao osnovne ambalaže za prijevoz vina, ulja i mnogih drugih gospodarskih proizvoda, tek u rimsko vrijeme bilježimo njihovo masovno korištenje u sve bolje organiziranoj pomorskoj trgovini širom Sredozemlja. Izrađene od otpornoga keramičkog materijala koji tisućljećima odolijeva razornim prirodnim utjecajima, one nam omogućavaju otkrivanje i istraživanje ostataka antičkih brodoloma, čime izravno proučavamo pomorstvo i gospodarstvo antičkoga doba.

Svekoliku hrvatsku javnost ugodno je iznenadilo otkriće ostataka potonuloga trgovačkog broda s teretom amfora iz 1. stoljeća prije Krista uz istočnu obalu otoka Paga, u Podvelebitskom kanalu, u uvali Vlaškoj Maloj.

Na postojanje nalazišta upozorio je u proljeće 2004. godine gospodin Dražen Peranić iz Stare Novalje, koji je na morskom dnu otkrio skupinu od oko stotinu amfora i dvije olovne prečke antičkih sidara.

Stručnim uviđajem ustanovljeno je da amfore pripadaju tzv. tipu Lamboglia 2, korištenom poglavito za prijevoz vina, kojim je obilježena proizvodnja amfora od polovice 2. do kraja 1. st. pr. Kr. Te su amfore bile ponajprije namijenjene jadranskom tržištu, a potom i tržištu istočnoga Sredozemlja. Proizvodnja im je dokazana duž zapadne obale Jadrana, a postoje pretpostavke o njihovoj proizvodnji i na istočnoj obali. Na obodu jedne od amfora primijećen je žig TIMO, kojim je proizvođač periodički označavao serije proizvedenih predmeta.

Uz teret amfora i spomenute ostatke dvaju sidara, na nalazištu su otkriveni i drugi predmeti koji su pripadali opremi potonuloga broda. Tako su na pijesku, uz glavnu koncentraciju amfora, pronađene četiri keramičke posude, a među amforama je uočen donji dio kamenoga žrvnja za žitarice. Svi ovi predmeti činili su sastavni dio brodske kuhinje. Prilikom zaštitnog arheološkog iskopavanja na rubnim dijelovima nalazišta otkriven je i olovni uteg korišten kao dubinomjer.

Nalazište je zaštićeno 2004. godine, a otvoreno je svim „podmorskim posjetiteljima“.

Uvala Caska

Područje uvale  Caske zanimljivo je za sve  ljubitelje arheologije, povijesti i povijesnih fenomena.

Caska se nalazi na zapadnom dijelu Paške uvale u neposrednoj blizini  Novalje. Na prostoru ovog malog mjesto bogate povijesti nekad se nalazila Cissa, rimski grad, koji je prema povjesničarima potonuo u 4. stoljeću uslijed potresa.

Brojna istraživanja su pokazala kako se ipak radilo o velikom i značajnom gradu. Da je Caska imala neko osobito značenje, svjedoči i činjenica da je u njoj raskošni ljetnikovac imala poznata i bogata senatorska obitelj iz Rima, Calpurnia.

No, je li Caska rimski grad ili je nastala puno prije, nema dovoljno jasnih zaključaka niti saznanja.

U uvali Caska danas ima tek nekoliko kuća, no na njezinom morskom dnu nalazi se potopljeni grad. Ronjenjem se mogu pronaći ostaci građevina, no najveći je dio potonulog grada nedostupan pogledu zbog velikih naslaga mulja, pijeska i morske trave. Od povijesnih zanimljivosti ističu se još i stara kula (Tunera) – promatračnica tuna i ostaci romaničke crkve Sv. Jurja na brdu iznad Caske s mnoštvom ranosrednjovjekovnih i ranokršćanskih spolija

Više o potonulom gradu, istraživanjima i arheološkim nalazima možete saznati u brošuri koju vam donosimo u nastavku.