Kulturna baština

Crkve

U središtu grada svojom se arhitekturom ističe župna crkva Sv. Katarine izgrađena 1908.godine i koja je nedavno obilježila 100. godišnjicu svojega posvećenja.

Crkva Majke Božje od Ružarija, nazivana i Mala crikva, nalazi se u samom središtu Novalje i u današnjoj veličini sagrađena je u 17. st. na temeljima ranokršćanske bazilike, odnosno srednjovjekovne crkve. Iznad oltara nalazi se čudotvorna slika Majke Božje koja je proplakala u 16. stoljeću, a unutar crkve mogu se vidjeti ostaci podnog mozaika ranokršćanske bazilike iz 4. stoljeća.

Lun 01
Lun 02

Gradski muzej Novalja

Središnja kulturna ustanova Novalje, osim bogate etnografske zbirke te izložbi poznatih i manje poznatih hrvatskih umjetnika različitih izričaja, poznata je po tzv. Talijanovoj buži, odnosno antičkom podzemnom vodovodu, dugačkom oko 1,2 km, čiji se ulaz nalazi unutar muzeja, odakle se može vidjeti njegov početni dio.

O tisućljetnoj prošlosti i burnim vremenima kroz koje je prolazila Novalja svjedoče brojni arheološki nalazi i ostaci, među kojima se svojom jedinstvenošću ističe antički rimski vodovod iz 1. st. koji je jedini objekt takve vrste na hrvatskoj obali Jadrana. Poseban utjecaj imali su rimski osvajači kroz 1. st. pr. Kr. Tako je rimska kultura ostavila svoj trag za više stoljeća. Kroz 4. i 5. stoljeće u Novalji je postojala jaka kršćanska zajednica. Tu su podignute tri velebne bazilike. Po tome je ranokršćanska Novalja bila poznato hodočasničko središte antičkog svijeta. Brojni arheološki nalazi sačuvani su na raznim lokalitetima, a dio njih nalazi se u arheološkoj zbirci Stomorica pored župne crkve Sv. Katarine.

Od ostalih kulturnih ustanova spominjemo Galeriju “Era” u kojoj se već gotovo 3 desetljeća održavaju likovne izložbe renomiranih domaćih i inozemnih umjetnika.

Službena stranica: http://gradskimuzejnovalja.hr/

1-min
7-min
4-min
5-min
2-min
8-min
10-min
11-min
9-min
12-min

Ranokršćanski novaljski relikvijari

Zbog neprocjenjiva religijskog značenja i vrijednosti plemenitih metala od kojih su najčešće izrađivani, relikvijari spadaju u rijetku skupinu arheoloških nalaza. Novaljski relikvijari otkriveni su u manjoj podzemnoj komori formiranoj od ploča, ukopanoj u sklopu do danas neistražene ranokršćanske bazilike. Prvotni komplet činili su pravokutna drvena škrinjica obložena iskucanim limom unutar koje su se nalazile staklena urna i srebrna eliptična posuda. Kasnije je prigodom nabave novih relikvija, skupini pridodan i poligonalni relikvijar.

Novaljska capsella reliquiarum – škrinja moći

-Ranokršćanska brončana škrinja koja predstavlja jedinstveni relikvijar u Hrvatskoj i jedna je od tek nekoliko takvih u svijetu. Pronađena je 1971.godine u kući Vladimira Vidasa prilikom renoviranja iste, te je o Škrinji moći najviše pisao Anđelko Badurina. Pretpostavlja se da škrinja datira iz 4. stoljeća te je obložena mjedenim pločama, dimenzija 27,5 X 18 x16,5 cm, koja sadrži 32 ulomka na kojima su ukucani prizori iz Novog i Starog Zavjeta, niz dvije divlje mačke, pet jelena, 7 stabala te vinova loza.

Novo što je otkriveno je prikaz Mojsija koji izbija vodu iz stijene, poziv Mojsijev, prikaz Noe u korablji, Danijela u lavljoj jami, te Abrahama koji žrtvuje Izaka. Prikazi iz novozavjetnih scena potječu iz Ivanova evanđelja, a predstavljaju umnažanje kruha ili čudo u Kani, uskrsnuće Lazarovo, prikaz Dobrog pastira, Marije Orans te ozdravljenje slijepca. Teme nisu razvrstane po biblijskoj kronologiji ali su vezane za kult mučenika te se pretpostavlja da datira iz sredine 4. stoljeća, u vremenu kada je kršćanstvo slobodno i u svom nastojanju, doba kada je kult mučenika veoma štovan. Po svemu sudeći ovaj primjerak je nastao na helenističkom Istoku prije 363 godine kada je Novalja razrušena potresom.

Ponovno rođenje novaljskog relikvijara obilježeno je povodom 186.rođendana Arheološkog muzeja Zadar 30.studenog 2018.g, pod nazivom „Otkrivanje tajni škrinje iz Novalje“ na kojem su prezentirane najnovije spoznaje o ovom novaljskom relikvijaru pri čemu je održana demonstracija izrade škrinje . Ova vrijedna umjetnina čuva se u Arheološkom muzeju Zadar te će biti jedna od novih suvenira kada se škrinja konstruira prema novim prijedlozima. Znastveni projekt odobren je od strane Ministarstva znanosti Odjel za povijest umjetnosti uz partnerstvo Sveučilišta iz Maribora i Arheološkog muzeja Zadar.

1.s
2.s
3.s

Na slikama je prikazana replika Škrinje moći.

Oktogonalni ranokršćanski relikvijar iz Novalje, IV st.

Razdoblje ranog kršćanstva predstavlja procvat razvoja o čemu svjedoče  svi ovi nalazi, a među njima se posebno ističe oktogonalni relikvijar od pozlaćenog srebrnog lima s iskucanim reljefom koji prikazuje Krista i apostole, raspoređen na osmerostranoj posudici, čiji poklopac ima na vrhu borovu šišku. Ovaj nalaz datira iz IV st. i vrlo je kvalitetne umjetničke izrade te u potpunosti očuvan i čuvan u Arheološkom muzeju u Zadru.

Na relikvijaru je prikazana scena Predaje zakona (Traditio legis)  koja se prvi put pojavljuje u drugoj polovici 4. stoljeća. U središtu je uvijek prikaz Isusa Krista, dok mu se s lijeve strane nalazi Petar, a s desne Pavao. Kristova desna ruka je uzdignuta, dok u lijevoj drži volumen. Njegovo lice i ljevica naginju Petru, koji nosi križ te pruža ruke prema Kristu kako bi primio zakon. S Kristove desne strane nalazi se Pavao koji u lijevoj ruci drži svitak (rotulus), a desnu ruku pruža Kristu. Ostalih pet prikazanih apostola nije moguće identificirati jer se njihova ikonografija nadovezuje na prikaze filozofa. Svi su prikazani odjeveni u toge i palije s glavama u profilu. Trojica apostola drže svitke, samo jedan drži otvorenu knjigu (codex), dok se kao bradati muškarac s knjigom i svitkom u ruci prikazuje jedan apostol. Vjerojatno je zbog veličine predmeta brojka apostola s 12 smanjena na 7 apostola.

Ikonografija Krista među apostolima je česta i na sarkofazima s kraja 4. te početka 5. stoljeća, pa se stoga ikonografija s novaljskog oktogonalnog relikvijara dobro uklapa u to razdoblje. Tada se Predaja zakona sa svih 12 apostola najčešće prikazuje na sarkofazima, dok se na relikvijarima najčešće javlja u reduciranom obliku. Kristocentrične scene, koje se nalaze i na novaljskom primjeru, nastaju pod željom crkve da naglasi da vlast države dolazi od Boga i da je on jedini pravi vladar.

(preuzeto od: J. BARAKA, 2008, 121)

1.fotka- Replika novaljskog relikvijaras
2.fotka - Replika novaljskog relikvijaras
3.fotka - Novaljski relikvijaris

Crnkovićev dvor

Poznati hrvatski književnik i novinar Mladen Kušec je s obitelji u nekadašnjoj trgovini i brijačnici u Novalji izložio, na tavanu nađenu, opremu stare trgovine koja je tu radila sve do ratne 1943. Tako je nastao pravi mali muzej pod nazivom Crnkovićev dvor, u sklopu kojega se održavaju razne radionice i predstave.

Stara Novalja 01
Stara Novalja 02
Stara Novalja 03
Stara Novalja 04
Stara Novalja 05

Otkriće amfora

Otok Pag, uvala Vlaška Mala: Brodolom rimskog trgovačkog broda s teretom amfora, 1. stoljeće prije Krista.

Iako su već stari Grci na Jadran donijeli ostvarenu ideju amfore kao osnovne ambalaže za prijevoz vina, ulja i mnogih drugih gospodarskih proizvoda, tek u rimsko vrijeme bilježimo njihovo masovno korištenje u sve bolje organiziranoj pomorskoj trgovini širom Sredozemlja. Izrađene od otpornoga keramičkog materijala koji tisućljećima odolijeva razornim prirodnim utjecajima, one nam omogućavaju otkrivanje i istraživanje ostataka antičkih brodoloma, čime izravno proučavamo pomorstvo i gospodarstvo antičkoga doba.

Svekoliku hrvatsku javnost ugodno je iznenadilo otkriće ostataka potonuloga trgovačkog broda s teretom amfora iz 1. stoljeća prije Krista uz istočnu obalu otoka Paga, u Podvelebitskom kanalu, u uvali Vlaškoj Maloj.

Na postojanje nalazišta upozorio je u proljeće 2004. godine gospodin Dražen Peranić iz Stare Novalje, koji je na morskom dnu otkrio skupinu od oko stotinu amfora i dvije olovne prečke antičkih sidara.

Stručnim uviđajem ustanovljeno je da amfore pripadaju tzv. tipu Lamboglia 2, korištenom poglavito za prijevoz vina, kojim je obilježena proizvodnja amfora od polovice 2. do kraja 1. st. pr. Kr. Te su amfore bile ponajprije namijenjene jadranskom tržištu, a potom i tržištu istočnoga Sredozemlja. Proizvodnja im je dokazana duž zapadne obale Jadrana, a postoje pretpostavke o njihovoj proizvodnji i na istočnoj obali. Na obodu jedne od amfora primijećen je žig TIMO, kojim je proizvođač periodički označavao serije proizvedenih predmeta.

Uz teret amfora i spomenute ostatke dvaju sidara, na nalazištu su otkriveni i drugi predmeti koji su pripadali opremi potonuloga broda. Tako su na pijesku, uz glavnu koncentraciju amfora, pronađene četiri keramičke posude, a među amforama je uočen donji dio kamenoga žrvnja za žitarice. Svi ovi predmeti činili su sastavni dio brodske kuhinje. Prilikom zaštitnog arheološkog iskopavanja na rubnim dijelovima nalazišta otkriven je i olovni uteg korišten kao dubinomjer.

Nalazište je zaštićeno 2004. godine, a otvoreno je svim „podmorskim posjetiteljima“.

Gajac 01
Gajac 02
Gajac 03
Gajac 04
Gajac 05

Uvala Caska

Područje uvale  Caske zanimljivo je za sve  ljubitelje arheologije, povijesti i povijesnih fenomena.

Caska se nalazi na zapadnom dijelu Paške uvale u neposrednoj blizini  Novalje. Na prostoru ovog malog mjesto bogate povijesti nekad se nalazila Cissa, rimski grad, koji je prema povjesničarima potonuo u 4. stoljeću uslijed potresa.

Brojna istraživanja su pokazala kako se ipak radilo o velikom i značajnom gradu. Da je Caska imala neko osobito značenje, svjedoči i činjenica da je u njoj raskošni ljetnikovac imala poznata i bogata senatorska obitelj iz Rima, Calpurnia.

No, je li Caska rimski grad ili je nastala puno prije, nema dovoljno jasnih zaključaka niti saznanja.

U uvali Caska danas ima tek nekoliko kuća, no na njezinom morskom dnu nalazi se potopljeni grad. Ronjenjem se mogu pronaći ostaci građevina, no najveći je dio potonulog grada nedostupan pogledu zbog velikih naslaga mulja, pijeska i morske trave. Od povijesnih zanimljivosti ističu se još i stara kula (Tunera) – promatračnica tuna i ostaci romaničke crkve Sv. Jurja na brdu iznad Caske s mnoštvom ranosrednjovjekovnih i ranokršćanskih spolija

Više o potonulom gradu, istraživanjima i arheološkim nalazima možete saznati u brošuri koju vam donosimo u nastavku.

Caska Cove - istražite Pag
Tunera
Tunera (2)-Caska

Kalpurnija

ZVALA SE KALPURNIJA I BILA JE BOGATA MOĆNA RIMLJANKA NA POČETKU PRVOG STOLJEĆA.
NJEZINI SPOMENICI U CASKI NA OTOKU PAGU SVJETSKA SU SENZACIJA, A SADA JE DOBILA I SVOJU KNJIGU

FASCINANTNO OTKRIĆE O ŠTOVANJU EGIPATSKIH BOGOVA NA PAGU. U NOVALJI PRESTAVLJENA KNJIGA O BOGATOJ RIMSKOJ NASLJEDNICI- KALPURNIJI.

U prvoj polovici mjeseca lipnja 2024. godine u Centru za kulturu Grada Novalje predstavljena knjiga Kalpurnija i egipatski bogovi u Caski na otoku Pagu. Knjiga, posvećena zasigurno najznačajnijoj stanovnici antičke Caske, kroz najnovija nalazišta razotkriva zabranjeno štovanje egipatskih bogova i baca novu sliku na fascinantne zaplete života bogate rimske senatorske obitelji Kalpurnijevaca.

Uvala Caska nedaleko od Novalje danas je poznata po svojoj pješčanoj plaži koju krasi čisto more, ali i bogatim arheološkim nalazištima koji ukazuju na tisućljetnu povijest tog kraja. Brojni kupači koji svakodnevno posjećuju ovu plažu vjerojatno nisu ni svjesni da morsko dno skriva ostatke antike prekrivene naslagama pijeska.

Kratka šetnja ovim malenim naseljem pruža uvid u brojna arheološka nalazišta koji svjedoče o burnoj prošlosti. Jedna od zanimljivijih stranica povijesti je ona o imanju bogate rimske obitelji Kalpurnija Pizona čiji su pripadnici obnašali brojne visoke dužnosti u Rimskom Carstvu. Sam car Oktavijan August im je dodijelio ladanjsko imanje u Caskoj zbog njihovih zasluga i obiteljskih veza. Prema tome možemo reći kako je Kalpurnija jedna od najznačajnijih stanovnica otoka Paga ne samo svojeg vremena nego i danas.

TKO JE BILA KALPURNIJA PIZON?

Njezina je životna priča fascinantna i relevantna ne samo za lokalnu i regionalnu, nego i za svjetsku povijest. Njezin stric, Gnej Pizon, postavljen je za sirijskog legata budućega cara Germanika. Optužen je za Germanikovu smrt (koju je, pretpostavlja se, naručio sam car Tiberije) te se ubio prije konačne presude. Kalpurnijin je otac, Lucije Pizon augur, 24. godine bio optužen za uvredu cara Tiberija, ali je umro (najvjerojatnije se i on ubio) prije izricanja presude. Svi su troje bili prkosni i ponosni po karakteru.

Car Tiberije bio je zabranio egipatske i židovske obrede u Rimskome Carstvu. Kalpurnija je, povukavši se na posjed u Caski, podigla četiri oltara posvećena upravo egipatskim bogovima, kojima daje klesati posvete u inat omraženom joj caru. Veličina oltara jasno dokazuje da su bili inventar hrama na Kalpurnijinom imanju. Ondje se okupljao puk cijelog otoka kad su bile svetkovine egipatskih bogova i odonud se njihov kult raširio po regiji pa je kasnije posvjedočen u Senju, Zadru, Ninu.

Kalpurnijini oltari nose sofisticirane posvete rimske matrone egipatskim bogovima, koje bacaju posve novo svjetlo na povijest egipatskih kultova u rimskom svijetu: ona zaziva Izidu, Serapisa, Ozirisa i Anubisa, što je jedina zasad zabilježena takva posveta. Bogovima daje atribute koji su prvi put posvjedočeni ili ih dosad drugdje nema. Jasno je iz tih posveta da je važan razlog njezina štovanja egipatskih bogova želja da njezini stric i otac počivaju sretno na drugome svijetu i da njihovu nepravednu smrt kazne egipatski bogovi. Nažalost, dva su oltara izgubljena, jedan se nalazi na imanju Jurja Palčića u Caski, a četvrti i najreprezentativniji je u novaljskome gradskom Muzeju.

KAKO JE NASTALA KNJIGA?

Povod nastanku knjige upravo je nalaz četvrtog Kalpurnijinog oltara 2020. godine. Njegov tekst je savršeno čitljiv i omogućio je da se shvati da su i ostala tri bila posvećena upravo egipatskoj božici Izidi i bogovima njezinoga kruga. Autori ove knjige samo su se jednom uživo sreli, u Caskoj 2021. godine, kad su došli vidjeti dva sačuvana oltara i prepisati te prevesti njihove tekstove. Cijeli smo dan proveli s njima i na kraju, po povratku doma, čuli smo na radiju da je toga dana egipatska ptica ibis posjetila Hrvatsku prvi put nakon 200 godina – oduševljeno nam je rekla dr.Inga Vilogorac Brčić voditeljica istraživanja. Ibis, simbol je boga Tota, boga mudrosti, znanja i pisara. Odmah smo ustanovili da ju je poslala sama Kalpurnija i da pismom, riječju i znanjem ovjekovječimo njezinu priču. Nikola Cesarik i David Štrmelj napisali su poglavlja o misteriju Kalpurnijinih oltara te o povijesnom i političkom kontekstu u kojem su živjeli Kalpurnija i njezina obitelj, Maja Grisonic pisala je o Caski kao arheološkom lokalitetu, a ja o Kalpurniji i egipatskim bogovima.Priložili smo tekstu i pjesku pokojnog Zdenka Brusića, koju je posvetio Kalpurniji.

ZAHVALA

Knjiga Kalpurnija i egipatski bogovi u Caski na otoku Pagu ne bi mogla nastati da nismo dobili svesrdnu pomoć naših kolega i domaćih ljudi. Tako smo zahvalni kolegama Roku Humercu (Univerza v Ljubljani) i dr. Katarini Batur (Sveučilište u Zadru), koji su prvi dokumentirali novootkriveni Kalpurnijin oltar. Također, zahvaljujemo i Domagoju Vrtodušiću, vlasniku zemljišta na kojem je pronađen četvrti oltar. Zahvaljujemo se i ravnateljici novaljskog Muzeja, Jeleni Šćiran, koja nam je omogućila pristup spomeniku.

Veliku smo pomoć dobili od djelatnika Konzervatorskog odjela Ministarstva kulture iz Gospića, Vinka Madirace i Nediljka Vanče, bez čije pomoći ne bismo mogli okrenuti i pročitati sadržaj treće Kalpurnijine are. S tim u vezi zahvaljujemo i Juraju Palčiću, vlasniku parcele na kojoj se nalazi ta ara, zatim Tomislavu Zojčeskom na obradi fotogrametrijskog snimka, Krešimiru Mijiću u pronalaženju ključnih referenci te posebice Klaudiju Kotlaru, Ervinu Palčiću i Mirjani Đurković Grisonic koji su nam nesebično pomogli u akciji podizanja are. Zahvaljujemo se i dr. Giuliji Boetto na mnogim korisnim savjetima, kao i profesorici Ireni Radić Rossi na brižnoj podršci tijekom svih faza istraživanja o rimskoj vili u Caski i njezinim nekadašnjim vlasnicima. Zahvaljujemo izdavačima, koji su se potrudili oko pripreme i tiska te gradonačelniku Novalje, Ivanu Dabi, Turističkoj zajednici Grada Novalje i Ogranku Matice hrvatske Novalja bez čijeg poticaja i potpore ove knjige ne bi bilo.

Knjigu smo posvetili svim stanovnicima i posjetiteljima otoka Paga te svim istraživačima bogate paške prošlosti, i to u prilici obilježavanja 2000. obljetnice smrti Lucija Kalpurnija Pizona augura, Kalpurnijinog oca.